Neiskorišteni potencijal
U zgradama diljem svijeta troši se previše resursa i proizvodi previše otpada. U njima se troši 25 posto vode u svijetu i 40 posto svjetskih resursa, a ujedno se stvara jedna trećina sveukupnog otpada i 40 posto svjetskih emisija ugljika. Gledajući kroz prizmu takve statistike, one nisu ekološki održive.
No, zgrade imaju i golemi neiskorišteni potencijal za to da postanu okosnica rješenja za neodložne izazove održivosti s kojima smo suočeni. Projekti koji ne ugrožavaju okoliš mogu poslužiti za borbu protiv klimatskih promjena i ujedno poboljšati naše zdravlje, dobrobit i produktivnost.
Da bi se to postiglo, treba zauzeti sveobuhvatan pristup planiranju, projektiranju i izgradnji kod kojega se uzimaju u obzir svi aspekti održivosti. Fokusiranje na samo jedan pristup može imati negativan utjecaj na sveukupne performanse zgrade, što je razlog zbog kojega standardi razvijeni u Međunarodnoj organizaciji za normizaciju (eng. International Standardisation Organisation, ISO) i Europskom odboru za normizaciju (eng. European Committee for Standardization, CEN) sada omogućuju mjerenje održivosti tijekom cijelog uporabnog vijeka zgrade. Tim standardima nije obuhvaćen samo učinak na okoliš, nego i način na koji zgrade doprinose očuvanju zdravlja, sigurnosti i dobrobiti ljudi.
Izrada projekata koji ne ugrožavaju okoliš
Smanjenje količine energije koja je potrebna u zgradi ključni je korak projektiranja koje uzima u obzir ekologiju. Obično 80 posto potrošene energije otpada na grijanje, hlađenje, toplu vodu i rasvjetu, a preostalih 20 posto otpada na građevinske materijale, transport i rušenje. Stoga je, premda je projektiranje niske potrošnje energije ključano, također je važno i projektirati na sveobuhvatniji način i uzeti u obzir mogućnosti recikliranja i prenamjene zgrade i njezinih materijala na kraju njihova uporabnog vijeka. Dizajn i materijali isto tako utječu na druge važne aspekte održivosti, kao što su ugodna toplina, akustička svojstva i zaštita od požara.
Sheme vrednovanja
Analiza uporabnog vijeka (eng. Life Cycle Analysis, LCA) nudi korisnu i široko prihvaćenu metodologiju za preciznu procjenu mjere u kojoj dizajn zgrade utječe na okoliš. LCA-ovi uzimaju u obzir cjelokupan ekološki otisak zgrade, uključujući materijale od kojih je načinjena. Informacije o materijalima obično se dobivaju putem Izjava o utjecaju materijala na okoliš (eng. Environmental Product Declaration, EPD).
Iz EPD-a se ne može saznati ugrožava li materijal okoliš ili ne, jer to ovisi o tome kako je materijal integriran u dizajn. No, one omogućuju bržu i precizniju izradu LCA-ova zgrada i pomažu graditeljima da zadovolje nacionalne standarde i osvoje bodove u shemama vrednovanja održivosti. ROCKWOOL proizvodi pospješuju bodovanje prema shemama vrednovanja održivosti zgrada, kao što su LEED®, BREEAM, DGNB (German Sustainable Buildings Council) i HQE (Haute Qualite Environnementale).
Uzimajući u obzir cijeli uporabni vijek zgrada, moguće je graditi zgrade koje pozitivno doprinose stvaranju održivijeg svijeta.
