Svi zapaljivi materijali proizvode određenu količinu toksičnog dima kada gore. Količina toksičnog dima ovisi o materijalu, količini raspoloživog kisika te duljini gorenja. Ukoliko potraje emitiranje jače koncentracije toksičnog dima, ono predstavlja opasne uvjete za zdravlje ljudi koji su mu izloženi.
U ranim fazama prije nego što se požar razbukta dim proizvode prvi zapaljeni predmeti, često se radi o namještaju i drugim predmetima u sobi. Kako požar jača i krene buktati količina i toksičnost dima znatno se povećava.
Ako se ne ugasi ili sam popusti, požar nastavlja gutati predmete u sobi te zapaljive građevinske materijale (uključujući vanjsku stranu zgrade ako izbije kroz prozor) koji dodatno rasplamsavaju požar i povećavaju količinu toksičnog dima. Vatra i dim koji se šire kroz zgradu i po fasadi opasni su čak i za stanare u udaljenijim dijelovima zgrade, te otežavaju evakuaciju i gašenje požara.
Budući da se požari danas šire 5 do 10 puta brže nego u 50-im godinama prošlog stoljeća[1], sigurnost stanara i vatrogasaca uvelike ovisi o materijalima u i na zgradi te njihovoj reakciji na požar. Nije zanemarivo niti ispuštanje gustog toksičnog dima koji ubija više ljudi od same vatre; prema statistikama dim je odgovoran za više od polovice žrtava požara u Ujedinjenoj Kraljevstvu[2].
Što se događa tijekom požara?
Svim su požarima potrebna tri elementa: izvor paljenja, zapaljivi materijali i kisik
